Datum

Fokus: Smrtna kazna: šta je prava priča?
• Da li je smrt stvarna pravda?
• Kako treba da kažnjavamo ekstremne zločine?
• Može li Vjeće Evrope provesti ovaj zadatak na cijelom svijetu?
Twitter: pitanja na : http://twitter.com/councilofeurope
Web-TV: lansiranje Web TV: www.coe.int
Website: www.coe.int/deathpenaltyday
Contakt: Francisco Empis, Directorate of Communication, Council of Europe, tel.: +33 3 90 21 43 92, mobile: +33 6 28 97 27 85; e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Mišljenje:
Maud de Boer-Buquicchio, zamjeniica Generalnog sekretara Vijeća Evrope

Smrtna kazna

“Osveta je kao korov, što joj ljudska priroda više pribjegava to  zakon više mora da ga plijevi”. Engleski pisac Francis Bacon je još u 16 vijeku vodio rasprave o smrtnoj kazni. Pravo na život, te  zabrana mučenja i okrutnog postupanja su sigurno među navjažnijim zaštitnicima ljudskih prava. Vijeće Evrope u posljednjih 30 godina  radi da smrtnu kaznu u Evropi stavi van  zakona. Kao rezultat toga od 1997, nije bilo izvršenja smrtne kazne  ni u jednoj od naših 47 država članica?

Zašto ovaj korak  od pravde oko za oko do zabrane smrtne kazne i za najgnusnije zločine?

Za početak, smrtna kazna je nepovratna. Greške pravosuđa se isuviše često dešavaju. Ništa ne može da povrati život nevine osobe nad kojom je provedena smrtna kazna nakon što je pogrešno osuđena. Od 1976. godine 123 zatvorenika u Americi su oslobođena smrtne kazne nakon što su pogrešno osuđeni.    

Nadalje- suprotno raširenim shvaćanjima – smrtna kazna ne odvraća od zločina. Statistike i noviji podaci stalno dokazuju da nema veze između smrtne kazne i broja zločina. U samoj Americi države koje provode smrtnu kaznu imaju veći broj ubistava nego države koje ne provode tu kaznu.

Ne možemo ignorirati da istraživanja javnog mjenja o smrtnoj kazni pokazuju da mnogi Evropljani još uvijek podržavaju smrtnu kaznu. Vjeruju da teroristički napadi i bombaši –samoubice koji ubijaju nevine ljude diljem svijeta zaslužuju istu sudbinu kao i njihove nevine žrtve. Dokazi pokazuju međutim, da je ubicama svejedno kakva će biti kazna uključivši i onu smrtnu. Ako već toliko žele umrijeti za svoju stvar  zašto bi ih zastrašila smrtna kazna?

Smrtna kazna ne pomaže žrtvama. Ona narušava proces oplakivanja  i oprosta koji može da smiri umove onih kojima je zločin oduzeo nekoga. Osveta je prirodna ljudska reakcija- ali stoji istina  da nema osvete u smrti drugoga- mrtva osoba ne može da se pokaje, da žali što je počinila zločin ili da prihvati odgovornost. Niti jedno izvršenje smrtne kazne nije vratilo u život voljenu osobu.   

Smrtna kazna je uvijek okrutna i ponekad njeno izvršenje prelazi u mučenje. Činjenica da je osoba nad kojom se vrši  smrtna kazna i sama izvršila okrutan zločin ne može biti opravdanje za državu- javnu ustanovu za koju glasamo i kojoj vjerujemo- jer ona krši osnovno ljudsko pravo , pravo na život. 

Zbog svih tih razloga dvije trećine zemalja u cjelom svijetu su ukinule smrtnu kaznu u zakonu i u praksi.
Vijeće Evrope pozdravlja napredak ali još uvijek ostaje da se radi   na mjestima gdje ona još traje. Pouzdani izvori procjenjuju da je tokom 2008 godine nad više od 2300 ljudi u 25 zemalja izvršena smrtna kazna. U istom periodu skoro devet hiljada ljudi je osuđeno i na kaznu smrti.

Smrtna kazna je pogrešna. Zaršimo sa tim. Svuda.